LA COMPAGNIA TEATRALE EL TANBARELO - Bellombra (Rovigo, Veneto, Italija)

Carlo GOLDONI: SIOR TODERO BRONTOLON
/ GOSPODIN TODERO GUNĐALO

Redatelj: GIULIANO VISENTIN
Capo comico: CLAUDIO ZANFORLIN
Kostimi i šminka: PAQUINA FERRATI

U svojim je brojnim dramama, napose u commedie dell'arte, uz prosvjetiteljska i reformatorska načela Goldoni udahnuo životnost svakodnevnog govora i zbilje raslojena venecijanskoga društva izgradnjom komedije karaktera, složenih i samosvojnih ljudskih likova, smiješnih ili neprimjerenih osobitosti društvenog ophođenja, trpeljivosti, blagosti, dobrostive ironije radišnih i poštenih obrtnika predanih obitelji i domu, temperamentnih pučana u opreci naspram umišljenosti, škrtosti, rasipništvu i neradu jednog dijela plemstva. Jednako tako i u komediji Sior Todero Brontolon / Gospodin Todero Gunđalo, Goldoni zasniva predstavu na ismijavanju čovjekovih mana, u ovom slučaju osobe s nadimkom Brontolon, karakteru koji uveliko ističe oholost i sitničavost, bezvremene mane koje kroz smijeh i ironiju lako prepoznajemo.

Opširnije na: www.teatro.tanbarelo.it

TEATAR RUGANTINO – Zagreb

Ivica IVANIŠEVIĆ: SA' ĆE BOŽO SVAKI ČAS

Režija: MARIO KOVAČ
Scenografija: MILJENKO SEKULIĆ
Kostimografija: ELVIRA ULIP
Scenski pokret: JURA MOFČAN

Predstava Sa' će Božo, svaki čas, nastala po motivima Beckettovog U očekivanju Godota, lokalizirana je, adaptirana i prepjevana na dalmatinsku čakavicu. Legendarni Beckettovi Vladimir, Estragon, Lucky i Pozzo, postali su autentični likovi našega podneblja, bliska nam, prepoznatljiva, topla lica: Fabijan, Jerko, Bepo i Luka. I oni čekaju svog Božu, ali ni Božo kao ni Godot neće doći. Kanonsko djelo kazališta apsurda, Beckettov Godot, vraća se kući. A kuća je, ne biste vjerovali, u Splitu! Preciznije, u njegovom devastiranom industrijskom predgrađu. Traumatična pretvorba poharala je pogone, ostavljajući za sobom pustoš, a ni naš duhovni pejzaž nije utekao tom usudu. Na pola puta između očaja i rezignacije, dalmatinske inačice Estragona i Vladimira vrijeme trate zaokupljeni najraširenijom hrvatskom zanimacijom novoga milenija: čekanjem. Za razliku od tisuća drugih koji snivaju svoja radna ili rodna mjesta, iščekuju povrat duga ili stare štednje, geopolitička priključenja ili pravosudna izručenja, njih dvojica već su i zaboravili za kakvim raspletom žude. Prošlost im je oduzeta, baš kao i pravo na budućnost, jedino čime još uvijek raspolažu je ništavilo svakodnevice.

Opširnije na: www.rugantino.hr/rugantino/

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE – Zagreb

Ante TOMIĆ: ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA

Režija i dramatizacija: Aida BUKVIĆ
Dramaturginja: Lada KAŠTELAN
Scenografkinja: Dinka JERIČEVIĆ
Kostimograf: Željko NOSIĆ
Glazba i jezični savjeti: Mate MATIŠIĆ

Komedija Što je muškarac bez brkova nastala je prema romanu Ante Tomića, trenutno jednog od najčitanijih pisaca mlađe generacije. Mjesto radnje je prodavaonica mješovitom robom Miguel, ujedno i glavno okupljalište mještana. Klasični dvostruki ljubavni zaplet začinjen autentičnim govorom podneblja, postaje neobična predstava kombinacije ljubavne komedije zabuna i karaktera. Mlada udovica Tatjana koja progoni seoskog župnika don Stipana, gastarbajter povratnik Marinko, ponosni vlasnik autopraonice Croaten, zlatne narukvice i bijelih čarapa, katolički mislitelj Stanislav, seoski lijenčine i ridikuli koji provode vrijeme u gostionici ljubitelja meksičkih sapunica zvanog Miguel, poznata su nam lica iz "nježnog romana o ljudima koji pjevaju gange". Radnja odiše originalnim, oporim vlaškim humorom» koji, bez dlake na jeziku, ne štedi nikoga u selu ni izvan njega.

Opširnije na: www.hnk.hr/hr/predstava.php?id=18

IN FIRE - EIN TANZ MIT DEM FEUER, PERFORMANCEGRUPPE AUS GRAZ FÜR BESONDERE ANLÄSSE – Graz (Austrija)

Organizator: Wolfgang MALLY

Sudjeluju:
Claudia HOLZER
Ernst PREININGER
Franz 'Fratl' HOFER
Julia GAISBACHER
Laura EGGINTON
Sebastian WAHLHÜTTER
Werner PANKART
(uz zahvale: Andreas ZMUGG, Bärbl HUDIN, Bettina FABIAN, Christian REINPRECHT, Günter HYDEN)

IN FIRE je performanska skupina zaljubljenika u vatru (Gruppe pyromanisch veranlagter Menschen) iz Graza koja svoju ljubav prema vatri i svjetlu promovira kroz kulturu i umjetnost. Performansi se izvode pomoću raznobojnoga zatamnjenog svijetla pri predstavama u zatvorenim prostorima, dok na otvorenim scenama vatreni i svjetlosni efekti pružaju zadivljujući dojam uz pratnju glazbe, obično udaraljki ili pak nekom drugom zvučnom pozadinom. Elementi komičnog i ozbiljnog obilježja s osobitim vješto izvođenim umjetničkim figurama, u jednoj sasvim drugačijoj optici, pružaju sasvim drugačije ambijente i atmosfere poznatih nam gradskih trgova ili nekih drugih prostora.

Opširnije na: www.infire.at

GRADSKO KAZALIŠTE LUTAKA - Rijeka

Tahir MUJIČIĆ: SEDAN KOZLINI I SAMO JEDAN BEDNI VUK

Režija: Zoran MUŽIĆ
Pomoćnik redatelja: Serđo DLAČIĆ
Idejno rješenje lutaka i scenografije: Tahir MUJIĆIĆ
Izrada lutaka i scenografije: Luči VIDANOVIĆ
Glazba: Igor KARLIĆ
Koreografija: Karin FRÖHLICH

Duhovitom preradom legendarne bajke braće Grimm, Vuk i sedam kozlića, pisanom na čakavici, Tahir Mujičić obratio se djeci s jednim novim pogledom na bajku i osvijetlio je iz kuta "bednoga vuka": I mi vukovi imamo dušu. Nije li, gospodo, djeco, ljudi, već dovoljno okrutno i ponižavajuće što u tu vašu predstavu dovodite onu malu lažljivicu Crvenkapicu, pa one ljenčuge i lakodelce tri praščića, već (kao vrhunac sadizma) dovlačite, ni manje ni više, nego sedan znanih, neodgojenih, razmaženih huligana kozlina!? E pa mogli ste tu ugurati i 40 hajduka samo da me ocrnite i oblatite u rodnoj mi Hrvatskoj, Istri, na Kvarneru, i va Riki…

Opširnije na: www.gkl-rijeka.hr/Predstava.asp?ID=23

GRADSKO KAZALIŠTE MLADIH - Split

Georges FEYDEAU: BIŽ' ĆA, NE MOTAJ SE GOLA!

Obrada i režija: Vanča KLJAKOVIĆ
Scenograf: Ozren BAKOTIĆ
Kostimografkinja: Vida TUĆAN
Jezični savjetnik: Magda MATOŠIĆ

Preradom originalnoga teksta nenadmašna majstora vodvilja Georgesa Feydeaua (1862-1921), čije se uspješnice i danas igraju diljem svijeta, komedije s elementima zabune Ne motaj se okolo gola golcata (1911), Vanča Kljaković smjestio je radnju u suvremeni Split i naše domaće prilike koristeći živo narječje i žargon podneblja i grada. Sama se radnja događa u uzorku Splita sa svojim sastavnicama iz zaleđa: život saborskog zastupnika čija supruga njegove obveze ne shvaća ni najmanje ozbiljno. Dakle, riječ je o preradi koja Feydeauovo vodviljsko nadigravanje posesivnog buržuja sa ženom sklonom vizualnom oslobađanju svojih draži smješta u dom našega saborskog zastupnika, Splićanina. A on, i sam malograđanin, nikako ne može izaći na kraj s količinom naglo nadošla snobizma svoje lijepe žene…

PUPKIN KABARETT – Trst (Friuli Venezia Giulia, Italija)

Sudjeluju:
Alessandro MIZZI
Stefano DONGETTI
Laura BUSSANI
Janko PETROVEC
Nazareno BASSI
Massimo SANGERMANO
NIENTE BAND
Riccardo MARANZANA
Gualtiero GIORGINI

U veljači 2001. godine pokrenuli su Alesssndro Mizzi i Stefan Dongetti u tršćanskome kazalištu Miela, Sala Pupkin, neformalno i neobvezno zafrkantsko druženje ponedjeljkom s jednim jedinim ciljem zabavljati sebe i nazočnu publiku. Stvoren je cabaret, komorna, ponekad čak i klauneskna predstava sa skečevima, gegovima, vicevima, šaljivim komentarima aktualnih političkih i inih događaja, spontanim zajedljivim dosjetkama, sviranjem, plesanjem i pjevanjem, koji je kao i kad je nastao, potkraj devetnaestog stoljeća u pariškim noćnim klubovima, okupljao boeme, intelektualce, umjetnike i znatiželjnike. U početku su Mizzi i Dongetti dovodili znane i neznane goste koji su se poput njih zabavljali do duboku u noć, a potom su im se pridružili Massimo Sangermano i Laura Bussani te glazbenici Riccardo Morpurgo na glasoviru, Piero Purini na saksofonu i Luca Colussi na bubnjevima iz čega je rođen Niente Band. Iz večeri u večer ponedjeljkom Pupkin Kabarett se sadržajno i brojčano širio da bi okupio današnju nemalu ekipu zabavljača, zajebanata i glazbenika koji uveseljavaju, provociraju, zadirkuju…

Opširnije na: www.fluido.tv/pupkin/

KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR

Marijana NOLA: AVANTURE ČUPIJA I MUPIJA

Režija: Robert RAPONJA
Scenografija: Vjekoslav Vojo RADOIČIĆ
Kostimografija i lutke: Marina ŠTEMBERGAR
Glazba: Davor GRZUNOV

Igraju:
Tamara ŠOLETIĆ
Sanja ZALOVIĆ
Zlatko KOŠTA
Juraj ARAS
Dragan VESELIĆ

Smiješna i istovremeno tužna priča o dva mala psa koji u silnoj želji za boljim životom napuštaju topli dom i svoju neobičnu gazdaricu. U potrazi za avanturama kreću u bijeli svijet prepun iznenađenja. Susreću se s beskućnicima, prevarantima, čak na kraju i završavaju u zatvoru. Spletom sretnih okolnosti i uz pomoć prijatelja  završavaju svoj avanturistički pohod sa zaključkom – kod kuće je ipak najbolje.

CRNOGORSKO NARODNO POZORIŠTE (Crna Gora)

Zoran HOČEVAR: SMIJA

Režija: Nick UPPER
Scenografija: Nina GORŠIĆ
Kostimografija: Barbara STUPICA
Dramaturg: Veselin RADUNOVIĆ

Dramski tekst Smija autora Zorana Hočevara, žanrovski se označava kao veseli komad sa žalosnom notom, ili još točnije žanrovsko određenje bilo bi komedija mentaliteta s naglaskom i na pojedinačno i na opće. I zaista, taj dramski tekst o malim ljudima s margine društvenih zbivanja, o umirovljenicima koji smisao života nalaze u sloganu: na se, u se i, sve rjeđe, poda se, a izvor spoznaja i uvjerenja im je magična kutija zvana televizor, čiji je paradigmatični predstavnik Smija, voditeljica nepoznatog obrazovanja ali opasnog osmijeha. Svijet malih ljudi s društvene margine, imitacija života koji žive, svijet manekena promašenosti, malih promjena i velikih intriga, malih ljubavi i velike mržnje, ponajviše životarenja i banalnosti, kao stvoren je za realno prikazivanje reality komedije. Bez ikakvih zanatskih poštapalica koje potenciraju komično i realna gluma do razine privatnosti, vrhunac je kreativnosti i glumačkog majstorstva.

Opširnije na: www.cnp.cg.yu/smija.htm

KAZALIŠTE MALA SCENA – Zagreb

Grigor VITEZ: KAKO ŽIVI ANTUNTUN

Režija: Ivica ŠIMIĆ
Pomoćnica redatelja: Nora KRSTULOVIĆ
Dramaturginja: Maja SVIBEN
Scenografkinja: Dinka JERIČEVIĆ
Kostimografkinja: Mirjana ZAGOREC
Skladatelj: Igor KLARIĆ
Koreografkinja: Larisa LIPOVAC

Igraju:
Damir KLEMENIĆ
Nina KAIĆ
Lana BARIĆ

Hrvatska poezija za djecu prebogata je temama i motivima koji se lako mogu upotrijebiti za razne kazališne obrade i uprizorenja. Mala scena je to i radila u scenskim kolažima kao što su Vagon prvog razreda ili Mali zaljubljeni svijet. Ovog puta želimo ići dalje i stvoriti predstavu temeljenu na motivima samo jedne pjesme. Za ovaj kazališni pokus odabrali smo slavnu pjesmu Grigora Viteza Antuntun. Ona će nam poslužiti kao polazište za izmaštavanje predstave o dječjim vizurama svijeta. Nadamo se da će u iskrivljenom zrcalu Antuntuna djeca pronaći prije svega dobru zabavu, ali kroz nju i spoznati nešto prvenstveno o uporabi i pravim značenjima riječi. Saznat će, nadamo se, ponešto i o svijetu oko sebe, o uporabnim vrijednostima predmeta, ali i o svojim vlastitim maštarijama i igrama.

Opširnije na: www.mala-scena.hr/hrv/predstave_antuntun.asp

TIGAR TEATAR – Zagreb

Anica TOMIĆ: KRALJICA VEŠMAŠINA

Režija: Jelena KOVAČIĆ
Glazba: Vlatko PANIĆ
Scenografija, kostimografija i rekviziti: Iva Matija BITANGA Leo VUKELIĆ Ida MATI

Igraju:
Judita FRANKOVIĆ
Petar ATANASOSKI

Predstava Kraljica Vešmašina ljubavna je priča smještena u kupaonicu. U ovoj veseloj i neobičnoj verziji Romea i Julije glavni su likovi pripadnici obitelji Potkošulja i obitelji Čarapa. Ali u kraljevstvu gdje vlada kraljica Vešmašina ova ljubavna priča završava sretno. Veliki sukob rješava se uz pomoć detektiva Klozetka, ministra Šlaufa, ministra Gačuljka i ostalih neobičnih likova. Ova dinamična i vesela predstava kroz svoje neobične likove uči djecu kako mali nesporazumi mogu izazvati velike nevolje i kako ih samo uz pomoć tolerancije i pažnje možemo riješiti.

Opširnije na: www.tigarteatar.hr/html/ves-masina.htm

KAZALIŠNA RADIONICA SMJEHOTIĆI – Zagreb

Matko ELEZOVIĆ: LUDI MUŠKARCI

Glazbena suradnica i kostimografkinja: Elvira ULUP

Glume:
Žarko POTOČNJAK
Damir ŠABAN

Obzirom na pokazano veliko zanimanje za komediju Lude žene (koja je 2001. godine postavljena na scenu kazališta Vidra u režiji Snježane Banović, glume Helena Buljan i Jadranka Elezović), autor Matko Elezović napisao je novu komediju za suprotni spol Lude muškarce, u kojoj glume Žarko Potočnjak i Damir Šaban glume dva prijatelja, te kroz devedest minuta, koliko traje predstava, razigrano dočaravaju publici svoj život, od vrtića pa do najstarije životne dobi, prisjećajući se svakojakih doživljaja u raznim zabavnim i komičnim situacijama a zapravo čitav svoj život imaju problema sa ženama. Predstava je zamišljena kao svojevrsna parodija na našu svakodnevicu u kojoj većina muškaraca može pronaći i prepoznati dio sebe, a što će posebno razveseliti ženski dio publike.

ŠIBENSKO KAZALIŠTE – Šibenik

Mate MATEŠIĆ: GASTARBAJTERSKI BADNJAK (BOŽIĆNA BAJKA)

Redatelj: Mate GULIN
Scenograf: Branko LOVRIĆ CAPARIN
Izrada kostima: Adela JUGOVIĆ
Rasvjeta i ton: Joško BAKULA

Glume:
Jasminka ANTIĆ
Mate GULIN

Ovo je priča o čudnim sudbinama dvoje hrvatskih gastarbajtera. Puna je neočekivanih obrata i iznenađenja, topline, nevinosti i najplemenitije ljudske tuge. Brojni će gledatelji u predstavi prepoznati dio svoje sudbine i sudbinu bližnjih. Predstava mobilizira maksimalnu pozornost svakog gledatelja, a smijeh, kojem se čitavo vrijeme nitko neće moći othrvati, u stvari je smijeh kroz suze. To je sudbina naših ljudi koji žive po unaprijed napisanom romanu, onoga kojega je za brojne Hrvate osmislio jugoslavenski socijalizam s ljudskim licem. Pred licem naše predstave svaki će Hrvat u tuđini stajati kao pred zrcalom. Bit će to više od sat vremena tuge, smijeha, suza i topline.

HRVATSKO KAZALIŠTE - Pečuh (Mađarska)

Miro Gavran: VESELI ČETVEROKUT

Režija: Stipan FILAKOVIĆ
Scenograf: Gabor KAZINCZY
Kostimografija: Katica BUNJEVAC
Pomoćnik redatelja: Đula BERI

Umjesto očekivanog trokuta Gavran nam u ovoj vrckavoj ali i ironijskoj komediji situacije nudi ljubavni četverokut međusobno isprepletenih veza u kojima se izvrću i obrću odnosi muž - žena, ljubavnik - ljubavnica. Prepoznatljiva je to priča o dva simpatična bračna para koja će nakon desetogodišnje bračne idile prvi put u životu iskusiti slast i gorčinu preljuba Zaplet temeljen na žudnji za tuđim ili tuđom suprugom samom dvostrukom izmjenom bračnih partnera nije razriješen i konačan nego se umnaža i ostavlja mogućnost novih obrata. Ipak taj ljubavni vrtlog izmiješanih brakova i života u vječitoj potrazi za komadićima ljudske sreće rješava se kroz komediografsku prizmu, ali nije lišen izravnog upozorenja na moralne kategorije svakodnevice.

Opširnije na: http://horvatszinhaz.hu

KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆ - Dubrovnik

Vanča Kljaković: TEŠTAMENAT

Redatelj: IVAN LEO LEMO
Scenograf: MARIN GOZZE
Skladateljica: PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆ
Izbor kostima: ANJA VLAHINIĆ i IVAN LEO LEMO

Komediju Teštamenat Vanča Kljaković napisao je inspiriran Gianniem Schicchiem i prenio ju u splitsko podneblje. Toni  Balaturica je mrtav. Niz komičnih situacija vezanih uz njegovu smrt čine ovu komediju - crnom komedijom. Dakle, smrt nije kraj već idealan početak i pred Bogom i pred publikom. To je znao i Toni  Balaturica koji je u svojoj oporuci (teštamentu) pokušao iskupiti svoju dušu uz poruku članovima obitelji da budu dobri i bogobojazni jer će se u protivnom peći u ognju paklenom. E taj pakao u kome se peče Tonijeva uža i šira obitelj ono je čemu se smijemo i u čemu se prepoznajemo u ovoj predstavi. Naravno, u paklu se govori splitski, jer  nema pogodnijeg jezika za vrijeđanje, svađanje, laganje i ruganje.

Opširnije na: www.kazaliste-dubrovnik.hr

NARODNO POZORIŠTE SOMBOR (Vojvodina, Srbija)

Miloš KREČKOVIĆ: NOĆ LUDAKA U GOSPODSKOJ ULICI

Režija i izbor glazbe: Radoslav MILENKOVIĆ
Scenograf: Juraj FABRI
Kostimograf: Jasna BADNJAREVIĆ
Dramaturg: Tijana MARKOVINOVIĆ

Prva verzija Noći ludaka u Gospodskoj ulici nastala je još 1981. godine dok je autor bio na trećoj godini studija dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti. Djelo je nastalo kao mala, nesvjesna pobuna protiv tadašnje potpune dominacije i terora takozvanog političkog kazališta i kao posljedica onoga što se tada čitalo i gledalo. Noć ludaka u Gospodskoj ulici događa se 1940. godine zato što je to - između ostalog - vjerojatno bila posljednja godina kada je društveni poredak s pripadajućom  ikonografijom, neophodan za ovakvo djelo i žanr, još uvijek postojao. Riječ je po svemu o klasičnom vodvilju, komediji situacije u ponajboljoj tradiciji Georgesa Feydeaua koji se lako gleda ali teško glumi.

Opširnije na: www.npozoristeso.co.yu/srp/predstave/nocludaka.htm

PUTUJUĆI TEATAR VANDROKAŠI – Pančevo (Vojvodina, Srbija)

Stevan VASIĆ: FALIČNA POGODBA

Režija: Zoran ROTAR
Glazba: Petar PAVLOV

Nakon dvjestotinjak izvođenja predstave Pisma iz Jevrope a sa vandrovanja, dvojac Miroslav Žužić i Zoran Rotar, odnosno Putujući teatar Vandrokaši, postavio je novu predstavu Falična pogodba. Ova komedija Stevana Vasića djelomično se zasniva na istinitoj priči, a njenu okosnicu čini sudski spor oko prodaje zemlje koji se vodi između već godinama zavađenih susjeda, zemljoradnika, paora Radeta i Toze. Tako postavljena fabula ima izvrsne mogućnosti za razvoj komičnih i šaljivih situacija, pa u skladu s očekivanjima spor postaje i povodom za prostiranje prljavog rublja te objelodanjivanjem  nekih sudbonosnih odluka. Osnovni značaj Falične pogodbe je  starobanatsko narječje iz okolice Pančeva, a u oponašanju govora banatskih paora, Rotar i Žužić jednostavno briljiraju. Za pohvalu su i songovi koje je specijalno za ovu komediju skladao Petar Pavlov.

SRPSKO NARODNO POZORIŠTE - NOVI SAD
SAVEZ DRAMSKIH UMETNIKA VOJVODINE (Vojvodina, Srbija)

Lutz HÜBNER: GRETA, STRANICA 89

Režija: Boris LIJEŠEVIĆ
Dramaturg: Jovan ĆIRILOV
Muzika: Stevan DIVJAKOVIĆ, Srđan DALAGIJA i Lado LEŠ
Scena i kostim: Marina SREMAC

Dvoje glumaca igraju različite tipove redatelja i glumaca, od onih, početnika, koji još imaju iluzije i velika očekivanja od kazališta kao hrama umjetnosti i utočišta smisla, onome u kojemu se nadaju realizirati svoje suptilne umjetničke zamisli, pa do iskusnih i već umornih profesionalaca, koji se, puni cinizma, nemara i arogancije, a prilično potrošenog nadahnuća, iživljavaju nad tekstom, reciklirajući i komprimirajući klasično remek-djelo u pačvork, koji će biti pristupačan širokoj publici. Redatelj i glumica kreću se od postupka punog poštovanja prema slavnom autoru i njegovom teatru, pa do karikiranja i izrugivanja, koje prizor i sam teatar dovode do granice apsurda. Hübnerov komad izvrsna je i nadasve duhovita komedija: nije on ni o Greti ni o njenoj tužnoj sudbini, nego je u pitanju lucidna anatomija kazališnog stvaralaštva i psihologije ljudi koji su svoje živote posvetili toj prikazivačkoj umjetnosti i dobrovoljno se zatočili među prašnjave kulise i teške zastore. Hübner je dao skice pojedinih tipova redatelja i glumaca i pronicljivo je naznačio njihove odnose, koji su stalno na rubu incidenta (a često taj rub i prelaze!) i u kojima ima podjednako mržnje i ljubavi, neprijateljstva i suradnje, kreativnosti i indolencije.

ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE - Pula

Pier Paolo PASOLINI: RIBICA

Redatelj i dramaturg: Ivica BULJAN
Skladatelj i autor songova: Arsen DEDIĆ
Scenografkinja i kostimografkinja: Ana SAVIĆ-GECAN

Igraju:
Lucija ŠERBEDŽIJA
Joseph NZOBANDORA

Glazbenici:
Denis Rubinić (flauta)
Ivan Kuruc (harmonika)
Igor Mihovilović (gitara)
Nenad Mirt (kontrabas)
Zdravko Širola (klepetaljke)

Dramski tekst Ribica (Un pesciolino) Pier Paola Pasolinija najavljen je u jednom kazališnom časopisu iz rujna 1957, no komad je ostao neizveden i objavljen je tek posthumno, 2001. godine, u petoj knjizi autorovih sabranih djela, koja objedinjuju njegovo kazalište. U mnogo vidova, Ribica zrcali autorova onodobna zanimanja. Središnja tema teksta je seksualnost, a šire i spolna razlika, uloga mladića i djevojaka u društvu i društva u njihovim odnosima, a možda i naznaka dvojnosti ili nepodudarnosti seksa i ljubavi. Oblik u kojem je izražena je samoispovijest, gotovo autobiografska analiza, s laganim pomakom u sociološku fikciju, kojom autor iznosi ne samo svoju, nego i govori o seksualnosti općenito. U Ribici prepoznajemo  Pasolinijev panteistički i naturalistički eros, proživljen bolno individualno, u lirskoj egzaltaciji svoje posebnosti, stopljen je s prirodom, ali i u odnosu s društvom, s pripadnošću jednoj dobnoj klasi.

Opširnije na: www.ink.hr

THEATRE FIGURA STUDIO – Gyergyószentmiklós (Rumunjska)

Jean-Baptiste Poquelin MOLIÈRE: SCAPIN'S WILES / SCAPINOVE SPLETKE

Režija: Béres LÁSZLÓ
Dramaturgija: Sebestyén RITA
Koreografija: Matei LIVIU
Scena i kostimi: Cristian GATINÃ

U očevoj odsutnosti, sinovi Octave i Léandre krišom se ožene za Hyacintheu i Zerbinetteu. Nakon što se strogi otac Scapin vratio s putovanja planirajući kako da što bolje i bogatije poženi svoje sinove, započinju Scapinove spletke… Molierova je komedija sukoba generacija, temeljena na zapletima po uzoru na improvizirane talijanske komedije, posebna po tome što ističe spletkarski karakter lukavca sklonog potpirivanju svađa kako bi postigao svoj zamišljeni interes. Ismijavajući ondašnje francusko društvo 17. stoljeća, staleške predrasude, pokvarenost aristokracije, gramzivost buržoazije, licemjerno katoličko svećenstvo… Moliere je veličinom i širinom komičnoga dosegnuo i stvorio društvenu komediju. Mađarski Theatre Figura Studio iz Rumunjske (Transilvanija) u svojoj interpretaciji Moliera naglašava situacije odličnim glumačkim potencijalima, napose snagom Scapinove uloge.

Opširnije na: http://www.figura.ro/5/portal_news.screen?id=2182&parent=5169

KAZALIŠNA RADIONICA SMJEHOTIĆI – Zagreb

Matko ELEZOVIĆ: LUDE ŽENE

Režija: Snježana BANOVIĆ

Autor osam šaljivih pričica o snalaženju žena u suvremenom svijetu Matko Elezović dočarao je likove žena različitih starosnih dobi i dijalekata, iz različitih zavičajnih područja koje iznose svoje osobne probleme. One na posve originalan i duhovit način kroz mnoštvo zanimljivih dosjetki, viceva i aluzija progovaraju o statusu žena i njihovim problemima u različitim životnim situacijama u današnjem svijetu. Cijelu predstavu prožima i satira na društvo i politiku. Riječ je o mozaičnoj komediji, u kojoj se žene u raznim monološkim ulogama satirično poigravaju stereotipima svijeta koje su, naravno, proizveli muškarci. Mala izložba kojekakvih gluposti današnjice: telefonskog seksa, bakica s ljubavnim problemima, Zagorke koje hoće osnovati političku stranku, političkih viceva, regionalnog humora, ženskih tračeva… Ova politička satira izvedena je više od 150 puta diljem Hrvatske i naišla je na odličan prijem publike. Na sceni su se susrele prvakinja GK Gavella, Helena Buljan i prvakinja GK Kerempuh, Jadranka Elezović, što je garancija za izvrsnu predstavu.

BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE – Zenica (Bosna i Hercegovina)

Jean-Baptiste Poquelin MOLIÈRE: UMIŠLJENI BOLESNIK

Režija: Adis BAKRAČ
Dramaturg: Hasan DŽAFIĆ
Scenograf: Kemal HRUSTANOVIĆ
Kostimograf: Amna KUNOVAC-ZEKIĆ
Pomoćnik redatelja: Ištvan GABOR
Glazba: Igor KASAPOVIĆ

Aragan ima ženu i dvije kćeri iz prvoga braka. Angelique je dovoljno stara za udaju te je već pronašla momka za kojeg otac ne zna. Međutim otac, koji je uvjeren da je jako bolestan, želi ju udati za liječnikova sina, studenta medicine kako bi u obitelji mogao imati liječnika koji bi skrbio za nj. Beline, Araganova žena, želi pak u nastaloj situaciji Angelique poslati u samostan, ali se pokorava mužu. Sluškinja Toinette je na Angeliqueinoj strani i spremna joj je pomoći… Molieru je Umišljeni bolesnik posljednja napisana komedija (od ukupno 33), a kako je u gotovo svim svojim komedijama i vrsno glumio, zadesilo ga je da u svojoj pedeset i drugoj godini glumeći u četvrtoj izvedbi Umišljena bolesnika na pozornici kolabira i za nekoliko sati izdahne.

Opširnije na: http://www.bnp.com.ba/php/index.php?option=com_content&task=view&id=25&Itemid=26

SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH i GLUMAČKA DRUŽINA NJARNJASI - Zagreb

Vladimir STOJSAVLJEVIĆ: PRVA ŽENA, DRUGA ŽENA

Redatelj: Vladimir STOJSAVLJEVIĆ
Dramaturginja: Željka UDOVIČIĆ
Scenograf: Miljenko SEKULIĆ
Kostimograf: Tonči VLADISLAVIĆ
Koreografkinja: Snježana ABRAMOVIĆ

Nova komedija Vladimira Stojsavljevića Prva žena, druga žena može se opisati kao klasična komedija karaktera. U bizarnoj situaciji gledamo dvije žene koje su prvo označene kao katolkinja i skojevka, da bismo ubrzo shvatili kako su svjetonazori zamijenjeni. Matilda, kojoj je Vesna došla s molbom da joj omogući crkveni sprovod zajedničkom mužu, tijekom razvoja situacije pokazuje sve više smisla za konkretno. Upravo ono što mami smijeh je potpuni izostanak bilo kakve fluidnosti i religijskog osjećaja u odnosu na svaku životnu temu. Matilda, koja uvježbava tango na početku teksta, doslovno je tako strastvena i čvrsto na zemlji. Vesna, mlađa i dubokog marksističkog uvjerenja, na sve teme reagira posve lirski i fluidno. U ovoj opreci razvija se društvena satira i autorski komentar recentne političke situacije. Predstava kreće od realističkog postupka, ali se razvija u stilizaciju koja bi više odgovarala apstraktnom postupku. Kao što i tekst ide od krajnje banalnih do intimističkih i mudrih stanja karaktera, tako se i predstava, u velikim pomacima i brzom ritmu, kreće k neočekivanom završetku.

Opširnije na :www.kazalistekerempuh.hr/main.asp?ID=119

BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE – Zenica (Bosna i Hercegovina)

Carl ORFF: CARMINA BURANA

Režija: Sulejman KUPUSOVIĆ
Dirigent: Milenko KAROVIĆ
Koreograf: Nataša JEKIĆ

Djelo je praizvedeno 1937. godine a napose je postalo popularno nakon Drugog svjetskog rata kada je njemačkom skladatelju Carlu Orffu donijelo planetarnu slavu. Carmina Burana dio je trilogije Triomfi uz Catulli Carmina i Trijumf Afrodite. Riječ je o scenskoj kantati za sopran, visoki tenor, bariton, zbor i orkestar čiji je izvorni skraćeni naslov Cantiones profanae, a koja je skladana na tekstove starofrancuske i vagantske poezije 13. stoljeća. Zbornik je otkriven 1803. godine u samostanu Benediktbeuren u Gornjoj Bavarskoj, a od ukupno oko 200 pjesama Orff je izdvojio njih 25. Sačuvavši izvornost teksta i melodije obradio ih je kao zborne i solo-točke. U djelu se očituje utjecaj gregorijanskog korala, pučke popjevke i trubadurskih napjeva, razvijajući se u svojevrsni raspojasani mrtvački ples čulne radosti i istančane lirike ironije i kletve određenoga društvenog kruga. Glazbeno-poetski brojevi su grupirani po sadržajnoj srodnosti u tri dijela: prvi veliča proljeće, drugi prikazuje životne užitke a treći iznosi ljubav koja vlada životom i smrću. Djelom Carmina Burana Orff je uspio povezati suvremeni izraz sa starim oblicima europskog kazališta gdje posebnu ulogu u glazbenom izričaju imaju udaraljke naglašavajući primitivističku oštrinu i određenu nasilnost.

Opširnije na :www.bnp.com.ba/php/index.php?option=com_content&task=view&id=26&Itemid=26

Pučko kazalište Košovan potječe iz sela Koš po kojem je kazalište i dobilo ime. Selo je uništeno zbog razvoja rudarstva, a cjelokupno stanovništvo preseljeno je u obližnje selo Kanianka. Tu su nastavili njegovati pučku i kazališnu tradiciju, kako starog tako i novog sela. Osamdesetu obljetnicu od osnutka kazališta iz Koša obilježili su 2004. godine s predstavom Divožienky (Divlje djevojke) Jana Sokoloviča, a 2006. godine Pučko kazalište Košovan proslavilo je 25. obljetnicu postojanja kao jedno je od najpoznatijih i najpopularnijih amaterskih kazališnih družina Gornje Nitre. Imaju bogati repertoar zasnovan na tradicionalnim pučkim djelima: koševske balade, pošalice, narodne priče, šaljive predstave, basne i pučke zabave, koja su prožeta kazališnim elementima. Primjerice predstava Porobeniny  o narodnom čarobnjaštvu i čaranju i Saint Dorota, predstava s kojom su pobijedili na Festivalu kršćanskog kazališta (Festival of Christian Theater) Gorazdov Močenok u Slovačkoj, 1998. godine. Karnevalski festival predstavlja šaljivi i veseli običaj opraštanja od simbola zabave u Slovačkoj – kontrabasa, na kraju karnevala. Predstavu su prvi put izveli 1995. godine i osvojili prvo mjesto na Festivalu zabavnog kazališta Divadelná. Svake se godine tekst predstave mijenja i prilagođava aktualnim društvenim događajima, i naravno time plijeni pažnju publike.